Na drvenom podu nepomično ležim ispod belog čaršafa. Proćiće sati dok me neko konačno ne pronađe, a dotle ću da razmišljam. Misliću o svim lepim i nelepim stvarima, misliću o kiši i dugi, o sladoledu i oblacima. Ima toliko toga da se misli, toliko toga da se razume. Suditi sebi i drugima neću. To je sad nepristojno činiti. Samo ću se prisećati i prepustiti posmatranju svih tih slika. On je otišao i neka ga. Sad sam sam. Konačno.
Design by Simon Fletcher. Powered by Tumblr.
© Copyright 2010